Re: Inicijacija
Posted: Sat Jul 19, 2008 2:02 pm
ovo je bas cudno... to je ono sto mi se dogodilo spontano, a da nisam ni znala. to je moguce?emina wrote:Ukratko, što je inicijacija?
Inicijacija je pojam koji označava odluku i odabir puta u magiji, posvećenje Boginji i Bogu, te u neku ruku obečanje da hočete iskreno prihvatiti ovaj put, razvijati svoje vještine, te prilagoditi način života odabranom putu.
Prije inicijacije (da li samostalne ili unutar nekog Kovena) morate točno znati što ovaj čin za vas znači.
Kod inicijacije ujedno donosite odluku da ćete kroz svoje umijeće istražiti svijet, da hočete imati poštovanja za različite stvari i da ćete biti otvoreni prema novim spoznajama, te ujedno znati da vaš način ne mora biti ispravan način za druge.
Inicijacija ne znači da ste tim činom doživotno i zauvijek postali i ostali vještica, već znači da ste tim činom spremni svoj život posvetiti tome da postanete vještica. Iako nikad nećete sve spoznati i nikad nećete ovladati svim područjima i svim tehnikama, jer ovaj je put ujedno vječito traganje i učenje, ali ste svijesni da hočete napredovati i da hočete učiti iz svega što vam život donosi (i dobre i loše stvari).
Vještica je svijesna ovisnosti o prirodi. Poštuje je. Poštuje svoje tijelo i izbjegava onečišćenje kako prirode tako i tijela. Svijesna je da se mora mijenjati , a da bi to mogla učiniti mora se dobro upoznati, pogledati u sebe i naučiti slušati svoju nutrinu i kanalizirati vanjske utjecaje na način koji je zaboravljen (telepatija, intuicija, divinacija, vizualizacija, empatija)... Vještica je svijesna da može mijenjati stvari oko sebe i da na sve može djelovati, ako nauči pogledati u sebe i neprestano se transformirati prema boljem i prema naprijed.
mislim, ovo najbolje opisuje sto mi se dogodilo prije godinu dana. nisam to znala sama objasniti. u mene je dosao taj neki ogromni impuls energije...drzao me budnu nocima, ali znala sam da je promjena neminovna. mislim da je ta snaga i bila namijenjena tome. pocela sam odlaziti u sumu, i da bi tu ogromnu energiju nekako barem malo smirila ... hodala sam satima tempom munje, po cetiri sata i vise. kad sam naisla na ovaj sat, pocela sam raditi uzemljenje... to je bila neki moj prvi i duzi oblik meditacije. nakon toga su dosle promjene... brojne.
vratila sam se slikanju nakon deset godina i ove godine u sestom mjesecu imala medjunarodnu izloozbu
prestala sam s nekim stvarima koje su bile lose, sama od sebe...
zar je moguce, nesvjesno se inicirati?
to mi je uvjek u mojoj glavi bio kao neki obred pred nekim autoritetima i ja polazem neki test, zakletvu... nemam pojma.
sad sam jako iznenadjena.
da li u to ulazi i nesto sto me u zadnjih par mjeseci muci... vec dgo vremena ljudi s kojima sam se nalazila ne pasu mi. jednostavno, dosadni su, isprazni razgovori i glupe kave me ne samo da zamaraju, nego ih vise ne mogu podnositi.
doslo je do toga da, bas u zadnjih mjesec dana je nastala cistka.
jednostavno, rekla sam tim ljudima, tzv, prijateljima da ne zelim vise uopce imati kontakt s njima. toliko mi je postalo to neizdrzivo