Poezija

[mesecev_prsten]

Pogled na nebo
iz sobe u kojoj
je vreme stalo zauvek
je jedina slika
na belome zidu
ogledalo bez odraza

Ovo je mesto gde
sve stvarno prestaje
gde mali deo
mene krije se
secam se nekada
nesto sam zelela

Mesec je mlad i
nestrpljiv da predje
taj put do novog jutra
ali, meni se ne zuri nigde
vreme je stalo
zauvek ostajem

Ovde na mestu gde
sve stvarno prestaje
gde mali deo mene krije se

[kolli]

Bunim se danima,
koljem s noćnim morama,
divljam kao pomahnitala,
i ne shvaćam,
da san nije...

Udaram se šakama,
bodem tijelo raznim predmetima,
kujem dušu okovima,
i ne shvaćam,
da san nije...

Prepirem se s utvarama,
čudnim glasovima,
borim s nemirima,
i ne shvaćam,
da san nije...

Prepuštam se snovima,
ne budim se danima,
kao da godine odlaze...
i ne shvaćam,
da san nije...

To istina je samo,
što me tuče i udara,
bezosjećajno šamara,
što želi da me probudi,
iz stanja...
što san nije...


...jedna moja davna...

[babuhab]

pišem ti posljednje pismo
sadržaj života mog
premda ga ti dobro znaš,
to je dio života tvog.

u ruci mi olovka drhti
srce mi sve brže bije
predamnom je stol vlažan,
suza za suzom lije.

za mene ti više ne mariš
ja sreću gubit ću,
a srce mi bolno pati,
jer samo tebe ljubit ću!

nadam se da je ok ....

[kolli]

pišem ti posljednje pismo
sadržaj života mog
premda ga ti dobro znaš,
to je dio života tvog.

ovaj mi se dio posebno sviđa.

[babuhab]

hehe ja sam prije pisala pjesme, imam dvije pune debele bilježnice s njima

ali hvala ti sto ti se sviđa

[babuhab]

oprosti što plačem
što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira

oprosti što lutam
ulicama grada
želeći da te sretnem
negdje iznenada,
i što tvoje ime
po klupi pišem
jer ne mogu...da sjećanja
na tebe...
iz svog srca izbrišem.

[Geina Vrana]

Bijeli oblak lebdi,
ispod njega nemar,
otrov grada.

Ispiru ga suze onih
koji umiru sada
Od otrova
od grada

Iznad njih bijeli oblak
pun sloboda i nada
kao bijeg za zdrave sanjare ovoga grada

GV

[Vivian]

Pjesma bez naslova, posvećena mom bivšem

Ljudska glupost uistinu je neuništiva,
ona zasjeniti može toliko dobrog,
toliko vrijednog..

Ona može kule izgrađene od
ljubavi i dobrote
srušiti kao da su od karata.

Glupost ulazi u život moj,
ne kuca na moja vrata,
ulazi bez pitanja,
nepozvana, nepoželjna..

Cijeli moj svijet se ruši,
počinjem čak sumnjati
u ono što mi nekoć
sveto bilo je..

Ne znam što želim,
na raskrižju života
usamljeno stojim,
dok mi odluku otežava
neprijatelj..

Stojim i dalje tako,
duboko razmišljam,
pa je li moguće
da sam zapravo ja
taj neprijatelj?

Možda nije kriva glupost,
možda nema nesretne sudbine,
možda sam JA uzrok posljedica
mog djelovanja..

Uistinu, glupost je neuništiva,
a neke stvari prekasno shvatimo..
Oprosti što sam te voljela..

[wicca27]

u crnom polucilindru sjedi zec
plaho čeka zadnje milovanje mađioničara
i pretakanje vječite tame u iluziju života
uz salve pljeska

tišina će izmamiti uzdahe promatrača
jer oni čeznutljivo ginu za sjenama u spilji
i ne traže istinu, traže čaroliju

u svijetu gdje probosti nekome srce
ne znači ništa, lake duše zarit ćemo nož
i gdje ljudi nestaju u kutijama
a da to nikome ne smeta,
umjesto suza prolit će se osmjesi

samo jedna osoba dubokih očiju
pognut će glavu, ugasiti svijeću
i obrisati sjene što titraju na zidu

neki će ostati u mraku, drugi će izaći prema sebi
koji od ovih ćeš biti ti ?


U potpisu treba biti: Jednom davno netko sasvim drugi...