Alkemija kao filozofska i spiritualna disciplina
Posted: Tue Nov 13, 2007 6:32 pm
Preteča kemije, alkemija je bila mješavina magije i filozofije. Alkemija nastaje od riječi kemi - što znači crn, pa bi izvorni naziv bio "crna znanost". Ovo tajanstveno učenje potječe iz drevnog teksta: fibula smaragdina, koji potječe iz Egipta. Alkemičari su vjerovali da ga je napisao Hermes Trismegistos (Hermes tri puta najveći), što je grčki naziv za egipatskog boga Totha, boga pisma i mudrosti. U prošlosti znanosti, alkemija podrazumijeva fazu istraživanja prirode i rane filozofske i spiritualne discipline, kombinirajući elemente kemije, metalurgije, fizike, medicine, astrologije, misticizma, spiritizma i umijeća sa svih dijelova nadnaravnih sila. Alkemija je bila spočetka prakticirana na području Mesopotamije, antičkog Egipta, Perzije, Indije i Kine, u Grčkoj i Rimu, te u Europi - u kompleksnoj mreži škola i filozofskih sistema obuhvačajući razdoblje prakse od najmanje 2500 godina.
Glavna izraz u alkemiji je: SOLVE ET COAGULA - razdvojiti i spojiti zajedno ili iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve. Jedan od simbola alkemije je Urobor: zmija koja jede svoj rep.
Najpoznatiji cilj alkemičara je transformacija čestih metala u zlato i srebro, također kreiranje "panacea or the elixir of life" - eliksira života koji bi lječio sve bolesti i produžio vijek čovjekova života ili ga čak izazvao besmrtnost. No to su samo neki od pokušaja. U srednjem vijeku europski alkemičari ulagali su puno truda u traženje "philosopher's stone", legendarnog kamena mudrosti za kojeg se vjerovalo da je esencijalni sastojak za dobivanje eliksira. Fibula smaragdina je tekst magijskog karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance Kamen mudraca. Ovaj tekst su tijekom mnogo stoljeća alkemičari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu. Alkemija se u početku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature.Također smatralo se da je pomoću tog kamena sve moguće. Od III do XV stoljeća njome su se bavili čarobnjaci, magovi i najučeniji ljudi. U njenoj se osnovi vjerovalo da je moguće načiniti Kamen mudraca, pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio Eliksir života i vječne mladosti. Zahvaljujući alkemijskim istraživanjima došlo se do mnogih kemijskih otkrića. Alkemičari su godinama uživali prestiž i dobar status u društvu. Alkemičari su prvotno bili zaslužni za mnogobrojna druga otkrića primjerice, metalurgije, proizvodnju tinte, kozmetike, keramike, stakla... Također vrlo popularan među njima bio je eksperiment pripravljanja vode života "water of life".
U Hrvatskoj, najpoznatija alkemičarka je Barbara Celjska, u narodu poznatija kao Crna kraljica. U svoje vrijeme je bila poznata po svojim alkemičarskim vještinama, pa o njoj piše i sam Paracelsus Za nju se, između ostaloga, pričalo da u podrumu svoga imanja ima tajni laboratorij u kojem je proizvodila zlato, a za tajnu proizvodnje zlata svoju dušu je prodala vragu.
Parcelus
Bio je kirurg u Strasbourgu, putovao je cijelom Europom te kratko vrijeme bio profesor medicine u Baselu, gdje je javno spalio Avicenin "Canon medicinae", tada najautoratitivniji udžbenik za liječnike. Zbog kritičkoga i oštro polemičnog karaktera njegovih djela nazvan je Lutherom medicine. Pisao je na njemačkom jeziku. Za života je ostavio samo nekoliko spisa, među njima i kirurški traktat "Die grosse Wundartznei". Za njegova života službena medicina i filozofija smatrale su da su mu teze neprihvatljive maštarije koje "krnje ugled liječničkog staleža". Negirajući dogme svoga vremena, piše vlastita opažanja (temeljena na "iskustvu prirode") o profesionalnim bolestima, kugi, sifilisu, etiologiji, neurozama i psihozama.
Njegove medicinske i filozofske tvrdnje pune su mističnih, panteističkih, alkemijskih, novoplatonističkih, kabalističkih i naivno proročanskih elemenata. U znanosti o "arehusu" (živoj sili koja pokreće svijet), o elementima koji tvore kozmos, o kemijskim procesima, o božanskom makrokozmosu, o promatranju organizma kao nevidljive cjeline, Paracelzusova medicina i filozofija, uza sva protuslovlja i apsurde, upućuje na novo pristupanje čovjeku i znanosti, koje je karakteristično za buntovne renesansne mislioce njegova doba.
Glavna izraz u alkemiji je: SOLVE ET COAGULA - razdvojiti i spojiti zajedno ili iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom je sve. Jedan od simbola alkemije je Urobor: zmija koja jede svoj rep.
Najpoznatiji cilj alkemičara je transformacija čestih metala u zlato i srebro, također kreiranje "panacea or the elixir of life" - eliksira života koji bi lječio sve bolesti i produžio vijek čovjekova života ili ga čak izazvao besmrtnost. No to su samo neki od pokušaja. U srednjem vijeku europski alkemičari ulagali su puno truda u traženje "philosopher's stone", legendarnog kamena mudrosti za kojeg se vjerovalo da je esencijalni sastojak za dobivanje eliksira. Fibula smaragdina je tekst magijskog karaktera, koji opisuje postupak priprave supstance Kamen mudraca. Ovaj tekst su tijekom mnogo stoljeća alkemičari pokušavali dešifrirati i odgonetnuti njegovu tajnu. Alkemija se u početku razvijala u Egiptu, gdje se razvijaju prve kemijske aparature.Također smatralo se da je pomoću tog kamena sve moguće. Od III do XV stoljeća njome su se bavili čarobnjaci, magovi i najučeniji ljudi. U njenoj se osnovi vjerovalo da je moguće načiniti Kamen mudraca, pomoću kojeg bi se obične kovine pretvarale u zlato i spravio Eliksir života i vječne mladosti. Zahvaljujući alkemijskim istraživanjima došlo se do mnogih kemijskih otkrića. Alkemičari su godinama uživali prestiž i dobar status u društvu. Alkemičari su prvotno bili zaslužni za mnogobrojna druga otkrića primjerice, metalurgije, proizvodnju tinte, kozmetike, keramike, stakla... Također vrlo popularan među njima bio je eksperiment pripravljanja vode života "water of life".
U Hrvatskoj, najpoznatija alkemičarka je Barbara Celjska, u narodu poznatija kao Crna kraljica. U svoje vrijeme je bila poznata po svojim alkemičarskim vještinama, pa o njoj piše i sam Paracelsus Za nju se, između ostaloga, pričalo da u podrumu svoga imanja ima tajni laboratorij u kojem je proizvodila zlato, a za tajnu proizvodnje zlata svoju dušu je prodala vragu.
Parcelus
Bio je kirurg u Strasbourgu, putovao je cijelom Europom te kratko vrijeme bio profesor medicine u Baselu, gdje je javno spalio Avicenin "Canon medicinae", tada najautoratitivniji udžbenik za liječnike. Zbog kritičkoga i oštro polemičnog karaktera njegovih djela nazvan je Lutherom medicine. Pisao je na njemačkom jeziku. Za života je ostavio samo nekoliko spisa, među njima i kirurški traktat "Die grosse Wundartznei". Za njegova života službena medicina i filozofija smatrale su da su mu teze neprihvatljive maštarije koje "krnje ugled liječničkog staleža". Negirajući dogme svoga vremena, piše vlastita opažanja (temeljena na "iskustvu prirode") o profesionalnim bolestima, kugi, sifilisu, etiologiji, neurozama i psihozama.
Njegove medicinske i filozofske tvrdnje pune su mističnih, panteističkih, alkemijskih, novoplatonističkih, kabalističkih i naivno proročanskih elemenata. U znanosti o "arehusu" (živoj sili koja pokreće svijet), o elementima koji tvore kozmos, o kemijskim procesima, o božanskom makrokozmosu, o promatranju organizma kao nevidljive cjeline, Paracelzusova medicina i filozofija, uza sva protuslovlja i apsurde, upućuje na novo pristupanje čovjeku i znanosti, koje je karakteristično za buntovne renesansne mislioce njegova doba.