Magija forum

Baphomet wrote:

Gost wrote:Hm. Jel ima kakve šanse Baphomete da si potpuno nesvjesno okrenuo kotačić automatski, čim si se ustao? I poslije zaboraio na to.

Teško no ne i nemoguće, kotačić je ipak na nepristupačnom mjestu i nemam naviku paliti grijalicu ujutro, no to bi moglo biti jedino objašnjenje tog događaja a da ne uzmemo u obzir patuljke.

Možda bi pametnije bilo povjerovat u bilo što nego negirat, pa da drugi put bude drastičnije Šalim se naravno. Netko se želi sprijateljit s tobom i brinuti se da ti ne bude hladno kad se dižeš ujutro

Gost wrote: Pa gledaj i jedna i druga divinacija je astralna divinacija, dakle kao takva neupotrebljiva.
Cijela ideja je da se ne divinira astralnim svjetlom nego od poljima iznad astrala na višlje, čije su atribucije npr. intucija i unutrašnji majstor.
Divinacija unutar astralne razine neprkosnoveno vodi za vezivanje svijesti za astral. Budući da je ljudska svijest u ovoj evolutivnoj fazi vezana za mental, dakle za razinu više, vezivanje za astral bi značilo involuciju individue.
Ideja je da se ode iznad mentala u duševne razine.

Zašto neupotrebljiva? Dobro, imam neku svoju teoriju (rezultati se ne mogu mjenjat, pa je bezveze gledat). Čija je to ideja da se divinira iznad astrala? Literatura neka? Što je u ovom slučaju unutarnji majstor? Kako prepoznati s koje sfere se divinira? Često kad otvaram karte unaprijed znam koje će se otvoriti. Što bi to bilo? Intuicija ili divinacija ili nešto treče? Dakle tvoj prijedlog je da se tarot i ogledalca ostave po strani i da se slijedi intuicija?

Moj prijedlog je da se time uopće ne bavite ako ne želite završiti kod franjevaca na egzorcizmu.
ili
ako netko baš ima opsesivno-kompulzivnu potrebu da se time bavi, neka upiše tečaj BOTA-e kod amera
http://www.bota.org/

Gost, to je ispravna primjedba i često se događa da okultisti-početnici koji samo žele moć izgore i puknu. Prije 5 godina mi se dogodilo ničim izazvano buđenje kundalinija i dosta mi je pomoglo što sam kao psiholog mogao držati stvari pod kontrolom, ne se ufuravati u "realnost" vizija i halucinacija dok se stvari postepeno nisu smirile.

Jedna od boljih strana bavljenja okultnim je usputno rješavanje vlastitih problema - samo treba izdržati puknuće koje se događa redovito i ubrzo nakon početka čeprkanja po podsvijesti. Nakon što sam ga prošao, viđao sam ga i u drugim ljudima koji su krenuli putem samoostvarenja. Jedna cura koju znam je probala Gateway Experience i već nakon dva slušanja imala napadaj bijesa na sve oko sebe. Druga je počela raditi Mali ritual pentagrama i nakon tjedan-dva joj je energija počela divljati van svake kontrole. Obje su prošle tu fazu bez problema, uglavnom zato što su zrele osobe i jer sam im objasnio o čemu se radi. Sada ljudima unaprijed kažem što ih očekuje.

Tarot sam naučio tako da sam postavio pitanje, proučio odgovor i usporedio odgovor sa situacijom koja se dogodila. Tako sam s vremenom na temelju iskustva naučio prepoznavati što pojedine karte i njihove kombinacije znače i tako počeo pomalo predviđati događaje. Nisam toliko teoretski potkovan da bih znao reći zašto to radi i gdje to radi; mogu reći samo da sam s vremenom sve zadovoljniji rezultatima koje dobijam. Neka iskustva su bila zastrašujuća u svojoj točnosti dok se nekim komičnim pitanjima i danas smijem kada se sjetim odgovora koje sam dobio.

CousinDeth wrote:Gost, to je ispravna primjedba i često se događa da okultisti-početnici koji samo žele moć izgore i puknu. Prije 5 godina mi se dogodilo ničim izazvano buđenje kundalinija i dosta mi je pomoglo što sam kao psiholog mogao držati stvari pod kontrolom, ne se ufuravati u "realnost" vizija i halucinacija dok se stvari postepeno nisu smirile.

Jedna od boljih strana bavljenja okultnim je usputno rješavanje vlastitih problema - samo treba izdržati puknuće koje se događa redovito i ubrzo nakon početka čeprkanja po podsvijesti. Nakon što sam ga prošao, viđao sam ga i u drugim ljudima koji su krenuli putem samoostvarenja. Jedna cura koju znam je probala Gateway Experience i već nakon dva slušanja imala napadaj bijesa na sve oko sebe. Druga je počela raditi Mali ritual pentagrama i nakon tjedan-dva joj je energija počela divljati van svake kontrole. Obje su prošle tu fazu bez problema, uglavnom zato što su zrele osobe i jer sam im objasnio o čemu se radi. Sada ljudima unaprijed kažem što ih očekuje.

Drago mi je što smo dobili psihologa koji radi u okultnom Moglo bi ovdje biti puno posla
Pa ne znam baš dal je "puknuće" obavezni dio napretka. Ono što je mene zbunjivalo je masa informacija i stalno preispitivanje što je ok a što nikako. Možda što kasnije čovijek započne raditi to se teže prilagodi. Išla sam kornijevim korakom pa nije bilo negativnih pojava, osim što sam se jednom na smrt preplašila, (usred čišćenja soli i vode u zatvorenom prostoru zapuhao vjetar i popucale sve žarulje na katu, kako sam paničarila!). Srećom sam imala nekog da to sanira, pa se nisam više nikad upuštala u neprovjereno. Da te osobe nije bilo ostala bih u banani. Zato nikad ništa izvan kruga - never, ever again. A i sve bi osnove trebale početi unutar grupe gdje se nalaze kvalitetni ljudi koji te podignu ako nešto pođe po krivu.

Možda bi na tu stranu trebalo gledati kao na duhovni pravac koji omogučava rast i daje mir i uči nas kako se nositi sa odgovorima, i ne ga skroz spajati sa svakodnevnicom.

najcesce je poriv da se krene u okultno i magicno i sl. zelja za (nad)moci...koja je na zalost deformirana jer je ustvari ta zelja za moci zelja za povratkom osobne moci koja nam je oduzeta cim smo se rodili i nosimo tu informaciju u genima od nasih predaka kojima je sustavno stoljecima oduzimana...zato vecina ima rupe na solarnom pleksusu ili im je kanal na tom dijelu presjecen i da nije tako nebi bilo niti jedne religije, jer nebi imala na temelju cega opstati...zato postoji sustavno odbijanje odgovornosti za vlastite postupke, zelje da se prebaci na nekog drugog npr. crkvu, boga, vraga, svece, demone itd...kad covijek vrati ono njegovo sto mu pripada cijeli svemir radi za njega i nema krivca i nema razloga za napadanje i nema razloga za obranu....sve ide u harmoniji onako kako je i trebalo oduvijek biti...

angelspring wrote:.kad covijek vrati ono njegovo sto mu pripada cijeli svemir radi za njega i nema krivca i nema razloga za napadanje i nema razloga za obranu....sve ide u harmoniji onako kako je i trebalo oduvijek biti...

Totalno se slažem sa ovim djelom, nije više plivanje protiv rijeke nego prepuštanje po rijeci i traženje najboljeg momenta za iskakanje..

baš mi se prije 2 dana desilo nešto čudno. Naime, mog prijatelja već danima boli stomak, a mene još od ljeta boli lijevo oko. Jedne večeri sam legla kasno, te ustala usred noći i jednostavno se udarila šakom u lijevo oko. Sljedeći dan, kada sam srela prijatelja, rekla sam mu što se desilo, a on mi je rekao da je i on usred noći ustao i lupio se šakom u trbuh
sanajla sam i prijateljicu koja je pala na tjelesnom i povrijedila ruku, za dva dana se upravo to desilo.
Često sanjam prijatelje, da su bolesni ili u boli. Što ispada da jesu.
Jednom sam u sred noći ustala sa velikom boli i bljesnulo mi je pred očima, poput blica aparata. Sljedeći dan sam saznala da je umro dečko moje prijateljice.
Uglavnom, uobičajene stvari

meni se često ispred očiju pojavljuju kao 2 bijala oka... no na to sam se do sada navikla jer je svakodnevno.

Jedno moje neobično iskustvo...Prije nekoliko godina pri izlasku iz kupaone poskliznula sam se po mramornim stepenicama, snažno udarila kralježnicom nekoliko puta i zaustavila se pri dnu stepeništa. Od boli i šoka sam pala u nesvjest. Prije toga sam nekoliko puta pala u nesvjest kod uznemirujučih prizora operacije, krvi ili sl. Jednostvano bi se isključila. Ovaj put to nije bio slučaj, zapravo se jasno sječam neke vrste tunela, pomalo zamračenog sa svijetlom koje izvire iz njega. Uznemiravajuči je bio zvuk - žamor koji se malo kasnije iskristalizirao u stotine glasova - poput košnice, nevjerojatni zvuk koji mi je parao um, kao da se stapao s mojim. Glasove sam kasnije mogla razabrati bili su ljudski. Preplavio me ogromni val vručine i tad sam se probudila. U mislima mi je odzvanjala jedna spoznaja. Ustala sam jer više nisam osječala nikakvu bol. Ukučani su me okružili i željeli nazvati hitnu. Još mi je zujalo u ušima ali znala sam da sam dobro. Nije bilo nikakvih modrica. Na pregledu ništa nije pronađeno. S obzirom kakvu sam bol osječala dok sam pala malo je nevjerojatno kako nije bilo ni traga nikakvom udarcu. Uglavnom od svega najviše su me potresli ti glasovi. Možda je sve to posljedica šoka, no s druge strane sve sam vrijeme bila skroz svijesna - osim bratovih pljuski
Imate li slično iskustvo?