Vaša iskustva s nadnaravnim

User avatar
zvono
Posts: 2
Joined: Mon Oct 20, 2008 3:26 am

Bilo je to, sad vec prije dosta godina. Bilo je to u noci kad mi je ubijen otac.
Cijeli taj dan bio je kao nekakva izmaglica. Puno detalja postoji kojima ne znam trebam li pridavati vaznost, ili ih je stravicnost cijele situacije izvitoperila do izoblicenosti.
Pocelo je tako da sam sijedeci s prijateljima u kaficu, nedaleko od stana gdje mi zive starci, cuo sirenu hitne pomoci. Sirene po gradu sviraju svako malo, inace se ne obazirem na njih, ali ova kao da me je probudila.
Ili sam bas suprotno, zaspao, utonuo u san, u moru, ne znam.
Svaki slijedeci dogadjaj kao da je bio determiniran, isao sam kao kuglica u fliperu kad je ispucavaju i ona leti kroz kanal, zarobljena metalnim vodilicama, bez mogucnosti promjene smjera, bez sanse da promijeni kretanje.
Nakon te sirene, proslo je 30 sekundi, zazvonio mi je mobitel. Znao sam da je to stara. Samo je placuci rekla kako je tata prao kola, da je cula pucnjavu i da ga vise ne vidi ispod zgrade. Digao sam se, krenuo i kad sam odmakao desetak metara od kafica, prisla mi je neka stara zena koju nisam nikad vidio, ni prije, ni poslije, i rekla mi: "Ubili su vam oca." Okrenula se i otisla.
Kad sam dosao do zgrade, policija je vec bila tamo. Bila je guzva, neko mi je govorio kako je hitna odvezla starog, da je ziv, ali ja sam jednostavno ZNAO da ga vise nikad necu vidjeti.
Otisao sam kod stare u stan. Ona je plakala, cekala vijesti iz bolnice, a kad mi je zazvonio mobitel, znao sam svaku rijec koju ce mi neurokirurg koji je zvao reci.. "Zao mi je, nije bilo pomoci.."
Tu vecer sam ostao prespavati kod stare, nije mogla biti sama. Spavao sam u dnevnoj sobi u kojoj je stari provodio najvise vremena gledajuci tv. U toj sobi visio je nekakav luster. Blesav, smjesan luster koji je stari sastavio od dva, tri stara lustera pa je na njemu bilo i kugli, i ovalnog stakla, 5-6 zarulja, kic samo takav.
On je ipak bio jako ponosan na svoj rad i taj luster je prezivio sve kritike i polako kako se covjek navikne na sve, i taj luster je postao neprimjetan. Zapalio sam svijecu, moja zena (tada djevojka) je legla sa mnom i ona je zaspala dok sam ja buljio u prazno.
Pokusavao sam dokuciti zasto (tatu je, na kraju se ispostavilo, ubio nekakav schizofrenik, bez ikakvog racionalnog razloga prisao mu je dok je prao auto i pucao mu u glavu) se to desilo, kako uopce sve to prihvatiti.
Tad sam vidio nesto sto, dan danas kad se sjetim, izazove da mi se svaka dlaka na tijelu najezi, da mi zasuze oci i iako je sad, s odmakom vremena, racio u meni poceo relativizirati i spekulirati teskim stresom pod kojim sam bio, opet znam sto sam vidio a istovremeno i nemam pojma.
Svjetlost svijece koja je gorila, padala je na taj "remek-dijelo luster" mog starog a sjena... sjena su bili obrisi andjela koji kleci sa sklopljenim rukama. Doduse.. andjeo...to su sad samo moje pretpostavke, prva asocijacija koja se javila kad sam TO ugledao, no to sto sam vidio u sjeni imalo je krila, nabori pera su se presijavali i samo je titralo kako je i svijeca treperila. Probudio sam curu jer sam zelio da mi kaze da li sam lud.
Kad se probudila pocela je samo tiho plakati i moliti. Vidjela je isto. Ne sjecam se koliko smo lezali i ne sjecam se ni trenutka kad je "to" nestalo. Znam samo da nikad sa svojom zenom skoro ne pricam o tome. Ona mi odgovore sto je to bilo ionako ne moze dati, ne vjerujem da itko i moze. Dosta vremena poslije, pokusavao sam po noci sa svijecom i tim lusterom ponoviti to, vidjeti bar neku naznaku onoga sto smo vidjeli te noci. Nikad ni blizu.
Mozda je na kraju uistinu i bila samo kombinacija nasih potresenih umova i igre svijetla i sjene, ne znam. Imao sam i prije nekih neobicnih situacija, imao sam ih i poslije, (kad malo bolje razmislim ispadam neka meka za takve dogadjaje), ali recimo ovaj je bio prilicno upecatljiv.
If you're losing your soul and you know it, then you've still got a soul left to lose.
Post Reply