Krijete li istinu? - Porodično stablo
Posted: Thu Oct 18, 2007 9:57 pm
Da li ste ikada zapitali što se krije u vašem porodičnom stablu???
Ja ću vam ispričati svoju priču.
Od dana kada sam postao svjestan istine o mojoj porodici, sve mi je izgledalo drugačije. Majka moje mame, bila je jedna od najpoznatijih travarki na Balkanu, pa i u svijetu. Naime, moja baka je živjela u Sarajevu iako je bila rođena u Beogradu, jer je kao mala ostala bez roditelja. Nažalost, moj pra baka i deda su poginuli u saobraćajnoj nesreći. Nakon njihove tragične smrti, Martu su usvojili neki dobri ljudi koji su stanovali u Sarajevu (ako se pitate od kud u Sarajevu, ako je iz Beograda - sjetite se Jugoslavije). Žena koja ju je odgajala (Sabaheta) bila je jedna zaista posebna žena. Za nju se govorilo da može liječiti neizliječivo. Kako je moja baka odrastala, Sabaheta koja je ubrzo ostala bez muža, odlučila ju je podučiti svojim tajnama. Sabaheta je imala jednu neobično ogledalo i kristale koje bi koristila prilikom gledanja u ogledalo kako bi joj sile nadnaravnog pomogle u njenoj misiji. Moja baka je poslije Sabahetine smrti, odlučila posvetiti svoj život onome čime se bavila Sabaheta. Ubrzo je moja baka postala najpoznatija travarka na Balkanu. Kolika je njena moć bila istinita pokazalo je i to što su se u njenom domu na Sedreniku nalazile i najveće zvijezde estrade. U mome domu, u fotoalbumu imam slike moje bake sa Lepom Brenom, beduinima, šeicima koji su dolazili čak iz Egipta kako bi im pomogla. Poslije njene smrti, sve je krenulo niz vodu. Dom u Sarajevu, na Sedreniku koji je imala njena djeca (moja daidža i 2 tetke) odlučila su prodati. Ipak, na kraju se moja mama uplela i obustavila sve to. U kući , dok je moja baba bila živa, stanovale su i sluge! Novac koji je postojao, moj daidža je uzeo kako bi vratio sve dugove koji su ostali još od bakina života.
Danas, moja porodica i ja živimo u Zagrebu, daleko od rodnoga kraja. Ja nikad i nisam vidio Sarajevo. Ali me želja da vidim tu kuću, ogledalo, kristale vuče svakog dana. Nažalost, to ću tek moći učiniti tek za par godina, kad budem punoljetan. O mojoj prošlosti, nikome od prijetelja ne govorim. Jer mogu zamisliti njihove reakcije...
Usprkos svemu ja se ponosim svojom prošlošću, mada se na kanim nikome ništa ne govoriti.
Da li ste se vi ikada zapitali i potražili istinu?
Ja ću vam ispričati svoju priču.
Od dana kada sam postao svjestan istine o mojoj porodici, sve mi je izgledalo drugačije. Majka moje mame, bila je jedna od najpoznatijih travarki na Balkanu, pa i u svijetu. Naime, moja baka je živjela u Sarajevu iako je bila rođena u Beogradu, jer je kao mala ostala bez roditelja. Nažalost, moj pra baka i deda su poginuli u saobraćajnoj nesreći. Nakon njihove tragične smrti, Martu su usvojili neki dobri ljudi koji su stanovali u Sarajevu (ako se pitate od kud u Sarajevu, ako je iz Beograda - sjetite se Jugoslavije). Žena koja ju je odgajala (Sabaheta) bila je jedna zaista posebna žena. Za nju se govorilo da može liječiti neizliječivo. Kako je moja baka odrastala, Sabaheta koja je ubrzo ostala bez muža, odlučila ju je podučiti svojim tajnama. Sabaheta je imala jednu neobično ogledalo i kristale koje bi koristila prilikom gledanja u ogledalo kako bi joj sile nadnaravnog pomogle u njenoj misiji. Moja baka je poslije Sabahetine smrti, odlučila posvetiti svoj život onome čime se bavila Sabaheta. Ubrzo je moja baka postala najpoznatija travarka na Balkanu. Kolika je njena moć bila istinita pokazalo je i to što su se u njenom domu na Sedreniku nalazile i najveće zvijezde estrade. U mome domu, u fotoalbumu imam slike moje bake sa Lepom Brenom, beduinima, šeicima koji su dolazili čak iz Egipta kako bi im pomogla. Poslije njene smrti, sve je krenulo niz vodu. Dom u Sarajevu, na Sedreniku koji je imala njena djeca (moja daidža i 2 tetke) odlučila su prodati. Ipak, na kraju se moja mama uplela i obustavila sve to. U kući , dok je moja baba bila živa, stanovale su i sluge! Novac koji je postojao, moj daidža je uzeo kako bi vratio sve dugove koji su ostali još od bakina života.
Danas, moja porodica i ja živimo u Zagrebu, daleko od rodnoga kraja. Ja nikad i nisam vidio Sarajevo. Ali me želja da vidim tu kuću, ogledalo, kristale vuče svakog dana. Nažalost, to ću tek moći učiniti tek za par godina, kad budem punoljetan. O mojoj prošlosti, nikome od prijetelja ne govorim. Jer mogu zamisliti njihove reakcije...
Usprkos svemu ja se ponosim svojom prošlošću, mada se na kanim nikome ništa ne govoriti.
Da li ste se vi ikada zapitali i potražili istinu?