Snovi i tumačenje snova
Godinama sam kad sam bila mlađa sanjala jedan san za koji mi je trebalo nešto vremena i iskustva da shvatim što znači. Penjanje uz neki brijeg u mraku, vidim samo stazu pred sobom, čujem kamenčiće pod nogama i dođem do vrha i onda pad u dubinu i naglo buđenje. Sad mi to nekako nedostaje.
-
Soul Hunter
- Posts: 166
- Joined: Sat Oct 27, 2007 9:28 am
Ja sam sanjao da samo lika iz animeaelfen lied(anime o telekinezi) odite na -jakomijezao222.blog.hr gdje ima uvod na taj anime. One nevidljive ruke u animeu su vektori(pomoći njih miču predmete)
Stare kulture su snovima i njihovu tumačenju posvećivale mnogo, život se temeljio na tome, rekla bih da smo mi ti koji premalo radimo na tome. Simbolika snova je nevjerojatna, može mnogo otkriti o nama samima ali i drugima s kojima smo u raznim odnosima. Ipak, kad danas otvorim sanjarice, moguće je vidjeti par tumačenja, potpuno različita. Nema područja u koje se komercijalizam nije uvukao.
Mislim da ovo ne spada pod temu ali možda mi Tallamasca može pomoći i reći kud bi to strpala... Dok sam još bila klinka (kakvih 7-8 godina) sanjala sam uvijek jedan te isti san. Sjedim kod prozora s rešetkama i gledam na ulicu. S druge strane ceste, malo nadesno od mog prozora je crkva. I to bi bilo to što se tiče sna koji se ponavljao svake noći kroz dugi period. Onda smo jednog dana sjeli u auto i krenuli na more. Prolazili smo kroz neki grad i...evo ti moje ulice, prozora i naravno crkve. Od tog trena (ili šoka) više nikad nisam sanjala taj san. Ne sjećam se koji je to bio grad ni ulica ali da se ponovno tamo nađem znala bih. Još dan danas jasno imam tu sliku pred očima.
Možda bi trebala zapisivati snove ili bar pokušati popamtiti najbitnije prije krajnjeg buđenja. Možda bude još toga, nije da trebaš forsati, ali... Hm, mene bi jako zanimalo što se nalazi s druge strane prozora...
Mogu se kladiti da velika vecina ljudi doživljava slično, male sitnice, no nitko tome ne želi pridavati važnost, pa se o tome i ne govori...
Mogu se kladiti da velika vecina ljudi doživljava slično, male sitnice, no nitko tome ne želi pridavati važnost, pa se o tome i ne govori...Svi imamo sjenovito jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjenka nije tu da nas povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenku možemo je iscijeliti. Iscijeljena pretvara se u ljubav.
Vidiš... nisam nikad o tome razmišljala na taj način. Ne bih rekla da mi nedostaje san. Više mi nedostaje objašnjenje. A da li bih voljela malo prošetati tom ulicom - bih. Sjesti iza tih rešetaka - nikako.Dunja wrote:imaš osjećaj da ti nedostaje?