Doduše postoje, mada.... Pogledaj temu "Magijske zajednice" na:
viewtopic.php?f=36&t=61
Koliko ljudi doista vjeruju u magiju?
Svi imamo sjenovito jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjenka nije tu da nas povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenku možemo je iscijeliti. Iscijeljena pretvara se u ljubav.
-
tallamasca
- Posts: 943
- Joined: Sun Oct 28, 2007 2:32 pm
- Location: Split
To se uglavnom ljudi dogovore da se nadu. Ne vezano za to je li namjeravaju skpa napravit ritual (iako ja do sada na takvih okpuljalištima ne volim ništa radit jer ljude vidim prvi put u životu), nego jednsotavno da se upoznaju.seal wrote:Da li postoje neka okupljanja gdje postoji mogucnost ucenja u grupama...opcenito i u Zagrebu..?
"From that crazy night I'll never forget my love..."
Without Face: "Tallamasca"
Without Face: "Tallamasca"
baš sam neki dan razgovarala sa prijateljicom, koja ima teški znanstveni um, bez dokaza ne vjeruje u ništa. Raspravljale smo o duši i reinkarnaciji, pa smo na kraju došle i do teme magija. Bilo je teško objasniti joj što je magija i kako je može osjetiti, jer se ona konstantno oslanjala na knjige koje je čitala tokom svog života i na stvari koje je naučila(kako od roditelja, tako i od društva). Nikada nije vjerovala u magiju, pa čak ne vjeruje ni u postojanje duše, srodnih duša i sl.
Onda sam shvatila da je zapravo nevažno, jer osobi koja ne vjeruje u magiju i natprirodno neće se ni događati čudne stvari, jer ona i da vidi nešto natprirodno u svom bi umu to protumačila sasvim različito. Kada bi se nešto natprirodno desilo onome koji vjeruje, on bi sasvim drugačije gledao na taj događaj, te bi u svome umu to shvatio na način na koji on u to vjeruje. Na kraju razgovora sam zaključila da ona nikada neće vidjeti jednoroga u prirodi, pored potoka, ali to nije ni važno. Nije važno u što ona vjeruje, već u što ja vjerujem. Smetalo mi je u djetinjstvu kada su mi se rugali zbog prevelike fantazije, i do nedavno mi je smetalo što moje kolege s fakulteta(inače sam etnolog) ne vjeruju u to što proučavaju, i čude se mom pentagramu oko vrata. Važno je samo to, da vjeruješ u sebe, u svoju magiju, tako ćeš magiju i doživjeti i možda je prenjeti na druge.
Onda sam shvatila da je zapravo nevažno, jer osobi koja ne vjeruje u magiju i natprirodno neće se ni događati čudne stvari, jer ona i da vidi nešto natprirodno u svom bi umu to protumačila sasvim različito. Kada bi se nešto natprirodno desilo onome koji vjeruje, on bi sasvim drugačije gledao na taj događaj, te bi u svome umu to shvatio na način na koji on u to vjeruje. Na kraju razgovora sam zaključila da ona nikada neće vidjeti jednoroga u prirodi, pored potoka, ali to nije ni važno. Nije važno u što ona vjeruje, već u što ja vjerujem. Smetalo mi je u djetinjstvu kada su mi se rugali zbog prevelike fantazije, i do nedavno mi je smetalo što moje kolege s fakulteta(inače sam etnolog) ne vjeruju u to što proučavaju, i čude se mom pentagramu oko vrata. Važno je samo to, da vjeruješ u sebe, u svoju magiju, tako ćeš magiju i doživjeti i možda je prenjeti na druge.
Children resist a return to the burning times,
People be wise to the power of their lies,
Be not fooled as those who were fooled before,
Children, oh children, be free, be wild!
(inkubus sukkubus)
People be wise to the power of their lies,
Be not fooled as those who were fooled before,
Children, oh children, be free, be wild!
(inkubus sukkubus)
