Nemojte sada pisati priče od par redaka nego nek bude baš priča.Zanimljiva da se neš događa.Ja još smišljam.
Dnevnici
Ovdje postate svoje priče izmišljene i neizmišljene.Ovdje se prepustite mašti na volju.
Nemojte sada pisati priče od par redaka nego nek bude baš priča.Zanimljiva da se neš događa.Ja još smišljam.
Nemojte sada pisati priče od par redaka nego nek bude baš priča.Zanimljiva da se neš događa.Ja još smišljam.
-
tallamasca
- Posts: 943
- Joined: Sun Oct 28, 2007 2:32 pm
- Location: Split
kad bi ja pisala svoje priče ovdje mislim da ne bi stalo na 3 stranice 
Kad napišem dovoljan broj priča objavit ću ih.
Kad napišem dovoljan broj priča objavit ću ih.
"From that crazy night I'll never forget my love..."
Without Face: "Tallamasca"
Without Face: "Tallamasca"
Pa možeš ti i neku kraću.
Sjena
Uvijek su postojale neke stvar koje su uništavale moj san. Danima bih sjedila sama u mračnoj sobi, dočekivala sunce i jutarnju maglu, mraz na prozorina, rosu na travi. Neka nepoznata sjena šuljala se u moje srce, dirigirala mom mozgu, tjerala ga na zamor, na dosadu. Često bi mi dosađivala svojim pričama o prošlom životu, o filozofiji i patnji. Stalno bi mjenjala uloge koje je igrala, čas bi bila plemenita, čas pakosna. Nije joj nikada dojadilo biti centar moje pažnje, centar moga uma. Ta je sjena polako ušla u moju srž, u moje kosti i vene. Stopila se sa mojom slikom, pa su mi čak i oči ponekada postajale punije, tamnije, dublje. Propadale bi u zanosu, trepkale na vjetru, uranjale u more.
Dugo godina sam živjela sa svojom sjenom, dok mi jednoga dana nije rekla neobičnu priču. Glavni lik je naravno opet bila ona.
-Postojao je jedan dječak. Pametan, duge smeđe kose, sanjivih očiju, čvrsta pogleda, ali jako usamljen. Okruživale su ga stvari koje je volio. Njegovi instrumenti, njegove knjige, najdraže čaše, bokali, vaze, slike. Imao je sve što je poželjeo. Majka mu je umrla mlada, a otac tek nedavno. No on, kao da nije osjećao potrebu da plače. Zatvarao bi se u svoju sobu, slušao kapi kiše, hranio se zvukovima, pjevao srcu. Kao da njegov život nikada nije ni postojao. Sve što je nekada znao, izgubilo mu je značaj. Stvari koje je voljeo, postale su samo mutno sjećanje za njega. Tada je odlučio odustati od svega. Odustao je od škole, odustao je od glazbe, od svakodnevnih šetnji glavnim gradom. Sve je to dovelo do toga da je jednoga dana odlučio prodati sve svoje stvari, pa čak i prostrani stan koji mu je otac ostavio. Napustio je prijatelje, poznanike, malobrojnu obitelj i krenuo. Samo je krenuo, gdje ga put odvede, tamo je ostajao. Tada mu je u smisao života upala jedna misao. „Odustao sam od svega, odrekao se najdražih stvari koje mi sada izgledaju tako beznačajno. Vidio sam svijet očima stranca, dok nisam prodao sve što sam imao. Jesam li prodao svoju dušu? Nisam, moja duša je sada čista i vidi svijet kakav jest. Isprazan i bezličan, usamljen i ružan. Vidio sam istinu i naučio živjeti sa njom.“
Dječak je sljedećeg dana odlučio odustati od života...
-I, što se onda desilo? –upitala sam svoju sjenu.
-Ništa. –rekla je ona. Ostala je istina.
Često sam kasnije razmišljala o toj čudesnoj priči. Ima li uopće smisla ili je to samo još jedna u nizu besmilsenih priča koje bi mi sjena govorila.
-Jesi li ti taj dječak? –pitala sam je nekoliko godina kasnije.
-Nisam.
Odtada je moja sjena odlučila napustiti moje uznemireno srce. Jednostavno je napustila moj um jednoga jutra i nestala. Dugo sam je tražila, no nikada je nisam uspijela pronaći. Na početku sam mislila da je to dobro. Ta me je sjena proganjala i mučila dug niz godina, no sada kada sam napokon bila oslobođena njene prisutnosti osjećala sam veliku prazninu. Moj je um postao još kompliciraniji, srce me sve češće boljelo i najavljivalo ranu smrt bolešću. Odala sam se alkoholu i tabletama. Svake bih većeri ostavljala otvoren prozor, otvoreno srce kako bi sjena našla svoju put do mene. Od tada ne spavam. Noći mi postaju dan, a dani mi postaju zamorni, usamljeni i prazni. Ne osjećam sunce, ne osjećam inspiraciju, ne osjećam čak ni otkucaje svoga srca. Jedino me naveče hvata neki zanos, neka nada da ću začuti poznat glas sjene pokraj sebe. Ona će mi tiho došapnuti: „Nikada nisi sama“, te će mi poljupcima zatvoriti oči.
Uvijek su postojale neke stvar koje su uništavale moj san. Danima bih sjedila sama u mračnoj sobi, dočekivala sunce i jutarnju maglu, mraz na prozorina, rosu na travi. Neka nepoznata sjena šuljala se u moje srce, dirigirala mom mozgu, tjerala ga na zamor, na dosadu. Često bi mi dosađivala svojim pričama o prošlom životu, o filozofiji i patnji. Stalno bi mjenjala uloge koje je igrala, čas bi bila plemenita, čas pakosna. Nije joj nikada dojadilo biti centar moje pažnje, centar moga uma. Ta je sjena polako ušla u moju srž, u moje kosti i vene. Stopila se sa mojom slikom, pa su mi čak i oči ponekada postajale punije, tamnije, dublje. Propadale bi u zanosu, trepkale na vjetru, uranjale u more.
Dugo godina sam živjela sa svojom sjenom, dok mi jednoga dana nije rekla neobičnu priču. Glavni lik je naravno opet bila ona.
-Postojao je jedan dječak. Pametan, duge smeđe kose, sanjivih očiju, čvrsta pogleda, ali jako usamljen. Okruživale su ga stvari koje je volio. Njegovi instrumenti, njegove knjige, najdraže čaše, bokali, vaze, slike. Imao je sve što je poželjeo. Majka mu je umrla mlada, a otac tek nedavno. No on, kao da nije osjećao potrebu da plače. Zatvarao bi se u svoju sobu, slušao kapi kiše, hranio se zvukovima, pjevao srcu. Kao da njegov život nikada nije ni postojao. Sve što je nekada znao, izgubilo mu je značaj. Stvari koje je voljeo, postale su samo mutno sjećanje za njega. Tada je odlučio odustati od svega. Odustao je od škole, odustao je od glazbe, od svakodnevnih šetnji glavnim gradom. Sve je to dovelo do toga da je jednoga dana odlučio prodati sve svoje stvari, pa čak i prostrani stan koji mu je otac ostavio. Napustio je prijatelje, poznanike, malobrojnu obitelj i krenuo. Samo je krenuo, gdje ga put odvede, tamo je ostajao. Tada mu je u smisao života upala jedna misao. „Odustao sam od svega, odrekao se najdražih stvari koje mi sada izgledaju tako beznačajno. Vidio sam svijet očima stranca, dok nisam prodao sve što sam imao. Jesam li prodao svoju dušu? Nisam, moja duša je sada čista i vidi svijet kakav jest. Isprazan i bezličan, usamljen i ružan. Vidio sam istinu i naučio živjeti sa njom.“
Dječak je sljedećeg dana odlučio odustati od života...
-I, što se onda desilo? –upitala sam svoju sjenu.
-Ništa. –rekla je ona. Ostala je istina.
Često sam kasnije razmišljala o toj čudesnoj priči. Ima li uopće smisla ili je to samo još jedna u nizu besmilsenih priča koje bi mi sjena govorila.
-Jesi li ti taj dječak? –pitala sam je nekoliko godina kasnije.
-Nisam.
Odtada je moja sjena odlučila napustiti moje uznemireno srce. Jednostavno je napustila moj um jednoga jutra i nestala. Dugo sam je tražila, no nikada je nisam uspijela pronaći. Na početku sam mislila da je to dobro. Ta me je sjena proganjala i mučila dug niz godina, no sada kada sam napokon bila oslobođena njene prisutnosti osjećala sam veliku prazninu. Moj je um postao još kompliciraniji, srce me sve češće boljelo i najavljivalo ranu smrt bolešću. Odala sam se alkoholu i tabletama. Svake bih većeri ostavljala otvoren prozor, otvoreno srce kako bi sjena našla svoju put do mene. Od tada ne spavam. Noći mi postaju dan, a dani mi postaju zamorni, usamljeni i prazni. Ne osjećam sunce, ne osjećam inspiraciju, ne osjećam čak ni otkucaje svoga srca. Jedino me naveče hvata neki zanos, neka nada da ću začuti poznat glas sjene pokraj sebe. Ona će mi tiho došapnuti: „Nikada nisi sama“, te će mi poljupcima zatvoriti oči.
Children resist a return to the burning times,
People be wise to the power of their lies,
Be not fooled as those who were fooled before,
Children, oh children, be free, be wild!
(inkubus sukkubus)
People be wise to the power of their lies,
Be not fooled as those who were fooled before,
Children, oh children, be free, be wild!
(inkubus sukkubus)
-
tallamasca
- Posts: 943
- Joined: Sun Oct 28, 2007 2:32 pm
- Location: Split
Prijavila sam se za večernjakov natječaj za najbolju kratku priču Glavna nagrada je, ja mislim, 30 000 kn
Glavna nagrada je, ja mislim, 30 000 kn "From that crazy night I'll never forget my love..."
Without Face: "Tallamasca"
Without Face: "Tallamasca"
pa napisi nesto...drzimo ti fige za prvo mjesto:)
Children resist a return to the burning times,
People be wise to the power of their lies,
Be not fooled as those who were fooled before,
Children, oh children, be free, be wild!
(inkubus sukkubus)
People be wise to the power of their lies,
Be not fooled as those who were fooled before,
Children, oh children, be free, be wild!
(inkubus sukkubus)
-
angelspring
- Posts: 271
- Joined: Fri Dec 21, 2007 10:12 am
- Location: zadar
- Contact:
sudeci po svemu kako stvari funkcioniraju u ovoj drzavi brijem da je nagrada vec namjestena ako i nije smisljen natjecaj da bi opravdali nekom dat 30000 
-
tallamasca
- Posts: 943
- Joined: Sun Oct 28, 2007 2:32 pm
- Location: Split
Hehehe. Hvala vam puno!
Priča se zove "Tko je ubio Djeda Mraza"
Priča se zove "Tko je ubio Djeda Mraza"
"From that crazy night I'll never forget my love..."
Without Face: "Tallamasca"
Without Face: "Tallamasca"